Velikom poslaniku Ibrahimu (a.s.) je obećan sin prethodni Sign. A Allah je održao svoje obećanje. Zapravo, Taurat nastavlja izvještaj o Ibrahimu (savs) kako bi opisao kako je došao dva sinovi. U Postanku 16, Taurat govori kako je dobio svog sina Ismaila sa Hagarom, a kasnije Postanak 21 govori kako je dobio sina Isaka sa Sarom otprilike 14 godina kasnije. Na nesreću za njegovo domaćinstvo, ovo je rezultiralo velikim rivalstvom između dvije žene, Hagare i Sarai, i završilo se tako što je Ibrahim poslao Hagaru i njenog sina. Možete čitati OVDJE kako se to dogodilo i kako je Allah blagoslovio Hagaru i Ismaila na drugi način.

Žrtva proroka Ibrahima: Osnova za Kurban-bajram

Dakle, sa samo jednim sinom koji je ostao u njegovom domaćinstvu, Ibrahim, sallallahu alejhi ve sellem, nailazi na svoj najveći test, ali on nam otvara veće razumijevanje Pravog puta. Molimo pročitajte izvještaj iz Taurata i Kur’ana koji se tiče testa žrtvovanja njegovog sina OVDJE. Ova priča iz Knjiga je razlog zašto se slavi Kurban-bajram. Ali ovo nije samo istorijski događaj. To je više.

Iz izvještaja u knjigama možemo vidjeti da je ovo test za Ibrahima, a.s., ali to je više od toga. Pošto je Ibrahim prorok, ovaj test je i znak za nas, kako bismo mogli naučiti više o Božjoj brizi za nas. Na koji način je ovo znak? Obratite pažnju na ime koje je Ibrahim dao mjestu gdje je njegov sin trebao biti žrtvovan. Ovaj dio Taurata je prikazan ovdje tako da ga možete direktno pročitati.

Tad Abraham podiže oči svoje i pogleda, i gle – iza njega ovan se rogovima u grmlju ukliještio. Tako Abraham ode i uze ovna, pa ga umjesto sina svoga kao žrtvu paljenicu prinese. (14) Abraham to mjesto nazva Jahve Jire; zato se danas veli: “Na brdu gdje će se Jahve pobrinuti.” (Postanak 22:13-14)

Allah je dao ovna kako njegov sin ne bi morao biti žrtvovan. Ali obratite pažnju na ime koje je Ibrahim (‘Abraham’ u Tauratu) dao tom mjestu. On je to nazvao ‘GOSPOD će osigurati‘. Da li je to ime u prošlom, sadašnjem ili budućem vremenu? Jasno je u budućnost napeto. I da bude još jasnije, komentar koji slijedi (koji je Musa, sallallahu alejhi ve sellem, ubacio kada je sastavio ovaj izvještaj u Tauratu oko 500 godina kasnije) ponavlja: “…to bice obezbeđeno”. Opet je ovo u budućem vremenu i gleda u budućnost. Većina ljudi misli da Ibrahim misli na ovna (mušku ovcu) koji je uhvaćen u šikari i žrtvovan umjesto njegovog sina. Ali kada Ibrahim imenuje mjesto ovan je već mrtvi, žrtvovani i spaljeni. Da Ibrahim misli na ovna – već mrtvog, žrtvovanog i spaljenog – nazvao bi ga ‘GOSPOD je obezbedio‘, tj. u prošlom vremenu. A Musa (a.s.), da je mislio na ovna koji je zauzeo mjesto Ibrahimovog sina, prokomentarisao bi ‘I do danas se kaže: “Na gori Gospodnjoj to bio obezbeđeno”“. Ali i Ibrahim i Musa mu jasno daju ime u budućem vremenu i stoga ne misle na već mrtvog i žrtvovanog ovna.

Pa o čemu onda razmišljaju? Ako potražimo trag, vidimo da je mjesto gdje je Allah rekao Ibrahimu da ide na početku ovog znaka bilo:

Tad Bog reče: “Uzmi sada sina svoga jedinca, Izaka, kojeg voliš, i idi u zemlju Moriju pa ga tamo kao žrtvu paljenicu prinesi na brdu koje ću ti ja pokazati.” (v.2)

Ovo se dogodilo u ‘moriju’. A gdje je to? Iako je to bilo područje divljine u Ibrahimovo doba (2000 pne), hiljadu godina kasnije (1000 pne) slavni kralj Davud (David) je tu osnovao grad Jerusalim, a njegov sin Sulejman (Solomon) je tu sagradio Hram. O tome čitamo u Zaburu:

Onda Solomon (Sulejman) poče graditi kuću Jahvinu u Jerusalemu, na gori Morijskoj, gdje se Jahve bio ukazao ocu njegovu Davidu (Davudu). (2 Letopisa 3:1)

Drugim riječima, ‘Morija’ u vrijeme Ibrahima (i kasnije Muse) bila je izolovani planinski vrh u pustinji, ali 1000 godina kasnije sa Davudom i Sulejmanom postala je Jerusalim (Al Kuds), centralni i glavni grad Izraelaca. gdje su sagradili Hram GOSPODU. I do danas je to sveto mjesto za jevrejski narod.

Planinu Morija je izabrao GOSPOD, a ne Ibrahim a.s. Kao što sura Al-Jinn (Sura 72 – Džini) objašnjava:

Džamije su Allaha (samo) radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome; (Sura al-Jinn 72:18)

Mjesta obožavanja bira GOSPOD. Saznajemo zašto je odabrana ova lokacija.

Isa al Masih i žrtva na gori Morija

I ovdje nalazimo direktnu vezu sa Isa al Mesihom (savs) i Indžilom. Tu vezu vidimo kada znamo za jedan od naslova Isa. Isa mu je dao mnoge titule. Možda je najpoznatiji naslov ‘Masih’ (koji je također ‘hrist’). Ali postoji još jedna titula koja mu je data vrlo važna. Ovo vidimo u Indžilu kada prorok Yahya (Jovan Krstitelj u Indžilu) kaže:

The next day John (i.e. Yahya) saw Jesus (i.e. Isa) coming toward him and said, “Look, the Lamb of God, who takes away the sin of the world. This is the one I meant when I said ‘A man who comes after me has surpassed me because he was before me’”. (John 1:29-30)

Važna, ali manje poznata titula Isa (a.s.) koju mu je dao Yahya je bila ‘Jagnje Božije’. Sada razmislite o kraju Isinog života. Gdje je uhapšen i osuđen na streljanje? Bilo je to u Jerusalimu (koji je kao što smo vidjeli isto što i ‘gora Morija’). Prilikom njegovog hapšenja je vrlo jasno rečeno da:

A kad saznade [Pilat] da je on pod Herodovom vlašću, on ga posla Herodu, koji u to vrijeme i sam bijaše u Jerusalemu. (Luka 23:7)

Drugim riječima, hapšenje, suđenje i izricanje presude Isiu se dogodilo u Jerusalimu (= gora Morija).

Vratimo se Ibrahimu. Zašto je to mjesto nazvao u budućem vremenu ‘GOSPOD će osigurati‘? Bio je prorok i znao je da će tamo nešto biti ‘obezbeđeno’. Kada je ispitan, Ibrahimov sin je spašen od smrti u posljednjem trenutku jer umjesto njega umire jagnje. Dvije hiljade godina kasnije, Isa je nazvan ‘Jagnje Božje’ i na istom mjestu je uhapšen i osuđen na smrt!

Žrtva je otkupila Ibrahima: od smrti

Da li nam je ovo važno? Napominjem kako se ovajIbrahim (PBUH) that

And We ransomed him with a momentous sacrifice

What does it mean to be ‘ransomed’?  To pay a ransom is to make a payment for someone who is held as a prisoner to set the prisoner free.  For Ibrahim (PBUH) to be ‘ransomed’ means that he was a prisoner of something (Yes even a great prophet!).  What was he a prisoner of?  The scene with his son tells us.  He was a prisoner of death.  Even though he was a prophet, death held him as a prisoner.  We saw from the Sign of Adam that Allah had made Adam and his Children (everyone – including the prophets) mortal – they were now prisoners of death.  But somehow in this drama of the sacrificed lamb Ibrahim (PBUH) was ‘ransomed’ from this.  If you review the sequence of signs (Adam, Cain&Abel, Noah, Ibrahim 1) thus far you will see that animal sacrifice was almost always practiced by the prophets.  They knew something about this that maybe escapes us.  And we can see that because this act also points forward into the future to Isa ‘the Lamb of God’ that it has something to do with him.

The Sacrifice: A Blessing for us

And the sacrifice of the lamb on Mount Moriah is important for us as well.  At the end of the exchange Allah declares to Ibrahim that

“…and through your offspring all nations on earth will be blessed because you have obeyed me” (Genesis 22:18)

If you belong to one of the ‘nations on earth’ (and you do!) this has to concern you because the promise is that you then can get a ‘blessing’ from Allah himself! Is that not worthwhile?! How does this connection of Ibrahim’s story with Isa make a blessing to us? And why? We note that Ibrahim (PBUH) was ‘ransomed’ and this is a clue for us, but apart from that the answer is not readily apparent here so we will continue with the Signs of Musa (he has two) and they will clarify these questions for us.

But here I just want to point out that the word ‘offspring’ here is in the singular. It is not ‘offsprings’ as in many descendants or peoples. The promise of a blessing was through an ‘offspring’ from Ibrahim in the singular – singular as in a ‘he’, not through many people or a group of people as in ‘they’.  The Passover Sign of Musa will now help us understand further.

Download PDF of all the Signs from Al Kitab as a book